Instrukor sam u dvorani vec punih 18 godina. (Karate aerobic, zumba fitness, pilates, yoga, poduka plesa(kizomba, urbankizz).

Djetinjstvo i mladost sam provela trenirajuci kosarku pa karate svaki dan . Dvorana je moj drugi dom.

Brojim dane u kalendaru do iduce edukacije ili plesnog festivala, borim se da ne pretrpam sat nakon neke jer bi htjela prenesti sve to sto prije svojim polaznicima.

To veselje , radost i uzbudenje me odrzava punom energije i pozitivnom i u najtezim zivotnim situacijama. A bilo ih je i u mom zivotu i neke jos traju.

Mojim bliskima nije jasno zasto ustrajem toliko u necemu gdje ne mogu zaraditi novac nekad niti za najosnovnije zivotne potrebe. Zasto stedim mjesecima za neku edukaciju, pa i posudujem ako treba?

Vecina trenera i voditelja manjih klubova je u istoj situaciji, pa i treneri vrhunskih sportasa sa svjetskim medaljama.

Kad kazes da si instruktor/trener to se ne smatra ozbiljnim poslom nego necim sto radis sa strane uz redovan posao.

Najcesce tako i bude jer je tesko financijski prezivjeti , posebno kad se zasnuje obitelj.

Tada vecina odustane od trenerskog posla.

Rezultate imamo u drustvu: sve veci broj pretilih a time i bolesnih ljudi, sve veci broj pretile djece, dijabetesa i slicnih bolesti.

Porast koristenja antidepresiva i tableta za smirenje raste , broj ovisnosti od pusenja pa nadalje zahvaca sve mladu djecu i sve veci broj ljudi.

Jedino raste broj polaznika u teretanama i na nekim treninzima gdje se u sto kracem roku pokusa napumpavati misice uz nestrucno ili nikakvo vodstvo da bi se zadovoljili instagram mjerila “ljepote” za publiku. A tijelo i psiha trunu iznutra.

Poplava je online programa , a nitko se ne pita koja je cijena nepravilno izvodenih vjezbi.

Mnoge dvorane i sportski objekti su u jako jadnom stanju a o terminima za odrzavanje treninga da ne pricamo.

Svim trenerima i instruktorima koji su strucni i ozbiljni u svom poslu zelim da im nova godina dovede vise redovnih, motiviranih polaznika, sponzora i da sport i rekreaciju dovedemo na mjesto koje treba imati u drustvu.

Mi sami prvo moramo cijeniti sebe, svoj rad i trud i svi skupa se udruziti i traziti sto pripada nas i nase polaznike i nasu djecu.