Zamisli da krenes vjezbati iskljucivo iz razloga da se zabavis i osjecas dobro? Nema grandioznih ciljeva, ne moras mrsaviti, zategnuti se, ne moras se boriti sa svojim tijelom ….

Sto ako je dovoljno samo plesati kako i koliko mozes, smijati se i zabavljati?

Kao kad smo bili djeca, gdje je igra bila sama sebi svrha?

Da uzivas medu ljudima koji se isto vole otkaciti i plesati?

Sjetis se kako je lako biti ti kad maknes moranja ?

Ne moras biti fit, u kondiciji, imati ritma, smisla, biti odredenih godina, kilaze, gramaze…

Samo budi svoj/svoja , kreci se, plesi, uzivaj u zivotu, takvom kakav je!

P.S. a usput skuzis da je otpala i koja kila viska po putu, kroz znoj i smijeh, da nekako malo manje jedes jer imas druge uzitke, da si veselija i zadovoljnija pa ti se otvaraju i neki novi horizonti….